Europska inicijativa za znanstvena istraživanja shiatsua

U kontekstu komplementarne i alternativne medicine (CAM), shiatsu je jedna od disciplina koja se u Europi proučava u različitim znanstvenim, kliničkim i akademskim krugovima. Za razliku od Japana – gdje je od 1957. priznat kao službena terapijska metoda – u većini europskih zemalja shiatsu se svrstava u kategoriju komplementarnih ili integrativnih pristupa zdravlju. Iako ne postoji jedinstveni, formalni program Europske unije isključivo posvećen istraživanju shiatsua, kroz djelovanje europskih strukovnih udruga, pojedinačnih sveučilišta i znanstvenih timova provedeno je (i provodi se) nekoliko relevantnih projekata i studija.

U nastavku izdvajamo najvažnije točke i inicijative koje su pridonijele razvoju znanstvenog pristupa shiatsuu u europskom kontekstu:

1. CAMbrella projekt (2010. – 2012.)

• Širi europski okvir
  CAMbrella je bio projekt financiran od strane Europske komisije (7. okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj – FP7) s ciljem uspostavljanja europske znanstvene mreže koja bi se bavila komplementarnom i alternativnom medicinom (CAM), uključujući i shiatsu.
• Uvid u zakonsku regulaciju i istraživanja
  Iako nije bio fokusiran samo na shiatsu, projekt je stvorio važnu bazu podataka o pravnim okvirima, dostupnosti i istraživačkim praksama različitih CAM metoda u europskim zemljama. Time je neizravno otvorio put daljnjim inicijativama, uključujući potencijalne projekte o shiatsuu.

2. Europska shiatsu federacija (ESF)

• Krovna organizacija
  European Shiatsu Federation (ESF) okuplja nacionalne shiatsu udruge iz više od desetak europskih zemalja (Njemačka, Austrija, Švicarska, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Belgija i druge).
• Standardizacija i istraživanja
  Jedan od ciljeva ESF-a jest promicati jedinstvene standarde edukacije, razmjenjivati iskustva među praktičarima i poticati znanstvena istraživanja o učinkovitosti shiatsua. ESF često surađuje sa znanstvenicima i sveučilištima, a u pojedinim je državama pokrenuo ankete i pilot-projekte s ciljem dokumentiranja terapijskih ishoda shiatsu tretmana.

2.1. Europska shiatsu anketa (European Shiatsu Survey)

• Suradnja s akademskim institucijama
  U razdoblju između 2007. i 2009./2010. godine ESF je, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta u Leedsu (Ujedinjeno Kraljevstvo), proveo opsežnu anketu o iskustvima korisnika shiatsua u nekoliko europskih zemalja.
• Rezultati
  Iako nije bila riječ o klasičnom kliničkom ispitivanju (randomizirano kontrolirano ispitivanje), anketa je pokazala da mnogi ispitanici percipiraju pozitivne učinke shiatsua: ublažavanje stresa, poboljšanje općeg stanja, smanjenje bolova, pomoć kod poremećaja spavanja i sl. Ti se podaci često ističu kao poticaj za daljnja, strože dizajnirana istraživanja.

3. Pojedinačna sveučilišta i istraživački centri

• Sveučilišta i klinike
  U zemljama u kojima je shiatsu djelomično reguliran i integriran u zdravstvene ili socijalne institucije (npr. Švicarska, Austrija, Njemačka), pojedini fakulteti i istraživački instituti provodili su manja klinička ispitivanja ili studije slučaja o primjeni shiatsua u određenim područjima (stres, kronična bol, palijativna skrb, rehabilitacija).
• Primjer Švicarske
  Švicarska, kao država s najrazvijenijim sustavom priznavanja komplementarne medicine u Europi, financirala je nekoliko studija o korisnosti i sigurnosti komplementarnih metoda (uključujući shiatsu). Ishodi tih studija često su objavljivani u časopisima posvećenima integrativnoj medicini.

4. Suradnja s drugim terapijskim granama

• Integrativna medicina
  Europske bolnice i rehabilitacijski centri koji prakticiraju pristup „integrativne medicine” (spajanje konvencionalnog liječenja s provjerenim komplementarnim metodama) sve su otvoreniji za uključivanje shiatsua uz fizioterapiju, psihoterapiju ili druge CAM prakse. Takva suradnja omogućuje prikupljanje kliničkih podataka i istraživanje učinaka shiatsua na specifične skupine pacijenata.
• Udruge pacijenata i nevladine organizacije
  U projektima koje iniciraju udruge pacijenata (npr. oboljelih od raka, reumatskih bolesti, multiple skleroze i sl.) ponekad se uključuje i shiatsu kao jedna od tehnika za ublažavanje simptoma ili nuspojava terapije. To stvara mogućnost za dodatno istraživanje i publikacije znanstvenih radova.

5. Izazovi i budući koraci

1. Metodološka ograničenja
   Kao i kod mnogih komplementarnih terapija, dizajniranje randomiziranih kontroliranih pokusa (RCT) za shiatsu nije jednostavno (primjerice, teško je osmisliti vjerodostojnu „placebo“ metodu).
2. Standardizacija protokola
   Budući da postoji više shiatsu stilova (Namikoshi, Zen Shiatsu, Makrobiotički shiatsu…), potrebno je unaprijed definirati standardni protokol tretmana kako bi se rezultati mogli uspoređivati.
3. Integrirani timovi
   Budućnost znanstvenog istraživanja shiatsua u Europi leži u multidisciplinarnim timovima (liječnici, fizioterapeuti, psiholozi, shiatsu praktičari) koji će zajednički osmišljavati istraživanja, prikupljati i objavljivati podatke.

Zaključak

Dok formalno ne postoji jedinstveni “program Europske komisije” koji bi se isključivo bavio znanstvenim istraživanjem shiatsua, u okviru šireg pokreta za integrativnu medicinu (te zahvaljujući aktivnosti nacionalnih i krovnih europskih shiatsu udruga) provode se različite inicijative i studije. Posebno je važna uloga Europske shiatsu federacije (ESF) i suradnja s pojedinim sveučilištima, poput Sveučilišta u Leedsu, koja je rezultirala Europskom shiatsu anketom i drugim sličnim projektima.

Rezultati do sada provedenih istraživanja uglavnom ukazuju na pozitivne učinke shiatsua na dobrobit, ublažavanje stresa i potporu kod kroničnih stanja. Međutim, da bi se shiatsu snažnije etablirao u službenim zdravstvenim protokolima diljem Europe, potrebno je još više kliničkih i eksperimentalnih istraživanja s jasno definiranom metodologijom i višim stupnjem znanstvene strogosti. Usprkos izazovima, trendovi pokazuju da će se ovakve inicijative u budućnosti dodatno razvijati, osobito u kontekstu rastućeg interesa za integrativnu i holističku skrb.

Usporedba shiatsua u Japanu i na ostalim kontinentima

Shiatsu se kao tradicionalna japanska manualna terapija i masaža stoljećima razvijao pod utjecajem kineske medicine (akupresura, anma masaža) te postupno poprimio suvremene oblike zahvaljujući pionirima kao što su Tokujiro Namikoshi i Shizuto Masunaga. Danas je rasprostranjen diljem svijeta, no postoje značajne razlike u načinu na koji se shiatsu prakticira, podučava i zakonski regulira u Japanu nasuprot ostalih kontinenata (Azija, Europa, Sjeverna Amerika, Australija i dr.).

1. Povijesni i kulturni kontekst

• Japan

• Shiatsu je usko povezan s tradicionalnom japanskom kulturom, filozofijom i medicinskom tradicijom.
• Već 1957. godine japansko je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi službeno priznalo shiatsu kao posebnu terapijsku metodu.
• Shvaća se dijelom nacionalnog nasljeđa i nasljednikom starijih tehnika poput anme, što mu u Japanu daje iznimnu važnost i legitimitet.

• Ostali kontinenti

• Shiatsu se u razne dijelove svijeta (prvo u SAD i Europu, zatim i druge regije) proširio uglavnom nakon Drugog svjetskog rata, kada je došlo do većeg interesa za azijsku kulturu, borilačke vještine i tradicionalnu medicinu.
• U početku je bio vezan uz japanske zajednice u inozemstvu, a zatim je stekao širu popularnost kroz wellness, alternativnu i komplementarnu medicinu.
• Nema isti povijesni i kulturni status kao u Japanu, već je češće percipiran kao „uvozna“ ili komplementarna metoda unutar zapadnjačkih zdravstvenih sustava.

2. Pristupi i stilovi

• Japan

• Dva najpoznatija „pristupa” ili „stila” tradicionalno se vežu uz Namikoshijev sustav (koji uključuje više anatomskih i fizioloških elemenata) i Masunagin (Zen) Shiatsu (koji naglašava rad na meridijanima, dublji energetski i holistički pristup).
• U Japanu su ovi stilovi izvorno utemeljeni i često se isprepliću, no i dalje čvrsto počivaju na klasičnom učenju anatomije, fiziologije i konceptu „ki” (energije).

• Ostali kontinenti

• Namikoshijev i Zen Shiatsu također su dva glavna pravca i izvan Japana, no s vremenom su se razvili i hibridni ili novi stilovi (makrobiotički shiatsu, Movement Shiatsu, Healing Shiatsu i dr.), koji ponekad uključuju i elemente drugih tjelesno-orijentiranih terapija, energetskih tehnika ili čak psihoterapije.
• U pojedinim regijama, osobito u Europi i Sjevernoj Americi, došlo je do eklektičkog spajanja shiatsua s principima zapadne osteopatije, kiropraktike ili fizioterapije. To je pridonijelo širenju, ali i raznolikosti prakticiranja.

3. Obrazovanje i certifikacija

• Japan

• Shiatsu praktičari moraju proći stroge programe akreditiranih škola (npr. Japan Shiatsu College) te položiti državni ispit kako bi dobili licencu.
• Obrazovanje je vrlo standardizirano, obuhvaća anatomiju, fiziologiju, patologiju te kliničku praksu, a nakon toga slijedi kontinuirano usavršavanje.
• Zbog jasne regulacije i priznanja od strane Ministarstva zdravstva, shiatsu u Japanu ima status samostalne zdravstvene prakse.

• Ostali kontinenti

• Ne postoji jedinstven sustav obrazovanja na razini država ili kontinenata. Umjesto toga, djeluju brojne privatne škole, instituti i udruženja, čija se kvaliteta programa može znatno razlikovati.
• U zemljama poput Švicarske ili Austrije (a djelomično Njemačke i Italije) postoje relativno dobro uređeni sustavi licenciranja i strukovnih udruga, gdje se shiatsu smatra priznatim dijelom komplementarne medicine. U drugim zemljama (Francuska, Španjolska, SAD, Australija…) status i razina formalne regulacije mogu biti znatno manje jednoznačni ili u potpunosti nepostojeći.
• Zbog raznolikih pristupa i nedostatka jedinstvenih standarda, edukacija uvelike ovisi o vlastitoj reputaciji pojedine škole ili profesionalne organizacije (npr. Europska Shiatsu Federacija, Shiatsu Society UK, različite nacionalne udruge i sl.).

4. Zakonodavni okvir i zdravstveni sustav

• Japan

• Zakonom je definirano da shiatsu može prakticirati isključivo licencirani terapeut, a shiatsu tretmani mogu biti dijelom zdravstvenog sustava (iako se ponekad dopunski plaćaju, ovisno o osiguranju).
• Povijesno priznat i integriran, te se u većoj mjeri smatra zdravstvenom terapijom (usporedivom, primjerice, s fizioterapijom).

• Ostali kontinenti

• Europa: Raspon seže od boljeg priznavanja (Švicarska – dijelom pokrivena dopunskim osiguranjima; Austrija – službeni status komplementarne metode) do gotovo nikakvog (neke zemlje gdje shiatsu nema nikakvu pravnu regulaciju).
• Sjeverna Amerika: U SAD-u i Kanadi vlada velik interes za CAM metode, no regulacija shiatsua može varirati od jedne savezne države ili pokrajine do druge. Često se „preklapa” s masažnom terapijom, što ponekad otežava jasno razlikovanje dviju struka.
• Australija: Vrlo je razvijen sektor prirodnih terapija i wellness usluga, no formalno priznavanje shiatsua razlikuje se ovisno o regiji te je slično europskom ili sjevernoameričkom modelu, s naglaskom na privatne institucije i udruge.
• Manjak jedinstvenih zakonskih standarda na međunarodnoj razini rezultira time da se shiatsu ponekad klasificira tek kao masaža, a drugdje prepoznaje kao zasebna disciplina komplementarne medicine.

5. Znanstvena istraživanja

• Japan

• Kako je shiatsu dio nacionalnog zdravstvenog nasljeđa, postoje istraživački instituti i visoka učilišta koja se bave proučavanjem njegove učinkovitosti, povijesti i teorije.
• Pionirske studije kreću upravo iz Japana, s ciljem povezivanja tradicionalnog koncepta „ki“ s modernom medicinskom znanošću (neurofiziologija dodira, utjecaj pritiska na mišićno-koštani sustav itd.).

• Ostali kontinenti

• U Europi, Sjevernoj Americi i Australiji rastuća je tendencija za znanstvenim validiranjem komplementarnih metoda, uključujući shiatsu. No istraživanja su neravnomjerna, dijelom i zato što se u različitim zemljama ulozi (i izvori) sredstava za istraživanje znatno razlikuju.
• Europska shiatsu federacija (ESF) i slične organizacije potiču i pomažu istraživanja, ali pravih velikih kliničkih ispitivanja još uvijek nema mnogo. Najčešće su to ankete, studije slučaja ili manji pilot-projekti.

6. Popularnost i percepcija

• Japan

• Shiatsu je u Japanu široko prepoznat i smatra se „domaćom“ tehnikom za njegu zdravlja. Mnogi ga Japanci redovito koriste kao dio prevencije i održavanja vitalnosti, uz druge tradicionalne metode (japanske kupke, onsen, prehrana, borilačke vještine…).
• Zbog svoje integriranosti, Japanci su često vrlo dobro informirani o shiatsuu i lako mogu pronaći licencirane praktičare.

• Ostali kontinenti

• Popularnost varira od regije do regije. Primjerice, u Zapadnoj Europi (Njemačka, Austrija, Švicarska, Italija, Velika Britanija…) i Sjevernoj Americi, shiatsu je postao jedan od poznatijih oblika „orijentalnih terapija”, često dostupan u spa centrima, wellness hotelima i komplementarnim klinikama.
• U drugim dijelovima svijeta, gdje je manje japanskog kulturnog utjecaja (neki dijelovi Afrike ili Južne Amerike), shiatsu je još uvijek novost ili je poznat tek uskom krugu entuzijasta.

Zaključak

Usporedba shiatsua u Japanu sa shiatsuom na ostalim kontinentima otkriva znatne razlike u:

1. Povijesnom i kulturnom kontekstu – U Japanu je duboko ukorijenjen kao dio nacionalne tradicije, dok ga se izvan Japana doživljava kao uvezenu ili komplementarnu tehniku.
2. Pristupu i stilu – Premda su Namikoshijev i Zen Shiatsu temeljni, izvan Japana razvile su se brojne varijacije i hibridni stilovi.
3. Obrazovanju i regulaciji – U Japanu vlada jedinstven, jasan sustav licenciranja. Drugdje često prevladavaju privatne škole i strukovne udruge, s neujednačenim stupnjem formalnog priznavanja.
4. Zakonodavnoj integraciji – U Japanu je shiatsu službeno priznat i integriran u zdravstvenu praksu, dok na drugim kontinentima najčešće zauzima prostor komplementarne ili alternativne medicine, s vrlo različitim stupnjem integracije u javni zdravstveni sustav.
5. Znanstvenim istraživanjima – Japan prednjači u kliničkim i eksperimentalnim studijama o shiatsuu, ali i u ostalim dijelovima svijeta raste znanstveni interes, iako je još uvijek u fazi razvoja.

Bez obzira na razlike, shiatsu nastavlja privlačiti pozornost zbog svoje filozofije, usredotočenosti na cjelovit pristup tijelu i umu te učinkovitosti u smanjenju stresa i poticanju općeg zdravlja. Upravo ta univerzalnost – neovisno o geografskim i kulturnim granicama – čini ga trajno privlačnom i relevantnom terapijskom metodom.